12. 11. 2009.

Odlomci iz romana ''Gola Idora''




iz poglavlja: ''Misli u leru ili keš protiv esencije duhovnosti''


''...Ostatak večeri provela sam na terasi u razmišljanju. Koliko god sve bivalo jednostavno u toku svakog mog običnog dana, noću bih uvek nabasala na sopstvene misa­one lavirinte koji su komplikovali stvar percepcije u mojoj glavi do samog apsurda.Živim u zvanično najsjebanijoj državi na Balkanu. Nemam posao. Okružena sam frikovima koji bi da me karaju i uzmu mi deo života. Tešim sebe da nije ništa strašno to moje promiskuitetno zalaženje u tuđe novčanike; to ponašanje je samo anomalija subkulture okrnjene decenijskim previranjima, samo nužno prodavanje zarad egzistencije.Sa šest godina htela sam da budem astronaut, sa devet dok­tor i golman, sa trinaest filozof i filantrop, sa petnaest arhitekta, sa nepunih šesnaest ma kakva ispomoć na ratištima širom bivše Jugoslavije, a sa dvadeset i kusur sam postala ološ i odrekla se svih ostalih snova. Pitala sam se kako jedno tako duhovnosti i grotesknosti sklono biće može postati ovo što sam ja danas.Sa terase sam se sklonila tek nešto pre ponoći. Klekla sam kraj svog omiljenog ćošeta sa knjigama i počela prebirati po njima. Uzela sam Jerotića, Daglasa Adamsa, Bibliju i Budističke spise od skupa autora. Uvek tako čitam, od tri do pet knjiga u isto vreme. Ni jedno štivo nikada ne doživljavam kao priču, satiru, roman – sve te pisanije, različitih varbalnih dimenzija za mene su samo odgovori koje tražim, neophodni uplivi u moj um. Negde pred zoru otišla sam na spavanje sa novim a starim pogledima na sebe, svet i samo postojanje. Bez obzira koliko sve bilo dubo­ko, dobronamerno i mudro, ja nisam mogla da spoznam samu suštinu bića, te se pomirih sa tim da će mi bog svakako opros­titi kao što je uradio i sa Marijom Magdalenom. Budizam nema oštro osuđujući pogled na beštije poput mene, sem blagonak­loni prikaz o neutralisanju istih unutar nas samih. Vladeta bi me posmatrao tek kroz psihološku prizmu, te bi patologiji ustupio odgovornost za devijantnost mog misaonog sistema i delanja, a jedini za sada prihvatljivi odgovor i dalje pronalazim samo u Da­glasovom Autostoperskom vodiču kroz galaksiju – ČETRDESET DVA. Da, slažem se samo sa tim da je čovečanstvo tek toliko zagrebalo po istini i saznanju. Svi mi odgovori liče na Adamsov – četrdeset dva. Poludeću od razmišljanja, skrenuću. Ma ako mi je, tako uvek biva kad ološ ima moral i duhovnost a nema pod­logu za gajenje i negovanje istog.Uspori, govorim sebi, prestani sa filozofiranjem, mudrovan­jem, uništićeš sebe prejakim mislima. Uspori! Uspori. Uspori…Dobro je, evo smiraja, usporavam. Složih nevini izraz lica i setih se onih cipela koje sam videla u Čumićevom. Roberto Kavali ili Dolče Gabana… Kako sam to mogla da zaboravim… kako sam samo mogla…Zaspah jer misli prebacih u nužni ler.Šta da kažem na sve ovo? Da sam sad kojim slučajem neki filozof, rekla bih sledeće: Svaki put kada razmišljam o egzis­tencijalizmu upadnem u misaoni proces sličan Fromovom delu – ,,Imati ili biti”. Kad pak misli bacim na konformizam, onda keš preovladava nad esencijom duhovnosti.Pošto nisam palamudičarka, reći ću tek sledeće: Ipak su Roberto Kavali i kupiću ih sutra – ili jednostavno, jebeš misao, gledaj lepotu materijalnog, ovo drugo ne boli.''



Danijela Knez



6 коментара:

  1. "Svaki put kada razmišljam o egzis­tencijalizmu upadnem u misaoni proces sličan Fromovom delu – ,,Imati ili biti”. Kad pak misli bacim na konformizam, onda keš preovladava nad esencijom duhovnosti.Pošto nisam palamudičarka, reći ću tek sledeće: Ipak su Roberto Kavali i kupiću ih sutra – ili jednostavno, jebeš misao, gledaj lepotu materijalnog, ovo drugo ne boli.''

    Rezultat:
    "Jasno je kao dan, napokon sam slomljena; uradila sam ono što, čak i kad bi mi svi oprostili, ja sama sebi nikad ne mogu oprostiti. Ovog puta prodala sam i dušu."

    Jer dok je još uvek bila sa Nikolom mogla je i da kaže "Ne poričem ljubav, poričem njeno trajanje.", a da se pritom u dubini duše ipak skriveno nada da će je neko - Nikola - razuveriti, da će joj ipak pokazati da ljubav može da traje, da ljubav jeste nešto što zaista vredi - a da je, iako je, u isto vreme, ljubav u skladu i sa onim što bi From nazvao "modusom imanja" ("Uostalom, čak i ljubav prema njemu na neki neposredan način ima temelje u osećanju sigurnosti proizišle iz imućnosti"). No, sa Stratosom napokon nestaje te nade, te slabašne i skrivene, ali ipak postojeće, vere u ljubav, i Idora se u potpunosti predaje principu "imati", prodajući ne više samo svoje telo, nego i svoju dušu...

    Izvanredan roman! Postavlja pred čitaoca moralne dileme, u isti mah prikazujući i jedan mogući odgovor, onaj koji je odabrala Idora. Idora je naravno mogla odabrati i neki drugi odgovor, no odabrala je onaj koji je odabrala... Neka druga osoba, npr. Dorijana, na istu moralnu dilemu nije međutim ni bila u stanju odabrati Idorin odgovor. ("Devojka se pokazala izuzetno inteligentnom, na neki paradoksalan način slična meni, ali bez trunke zla, vulgarnosti, pokvarenosti, svega onoga što bi je učinilo otpornom na bol.") S druge strane, Idorin odgovor, ma kako se nekima učinio kontroverznim, ili čak otvoreno pogrešnim i zrelim da bude moralno osuđen, prikazan je sa punim razumevanjem, bez osude. ("Je l' ti vjeruješ kad ti kažem da sam te zavolio? To tvoje ponašanje je samo anomalija, balkanski sindrom; to, ljubavi, nisi loša ti, već je loše sve što ti je činilo život i oblikovalo tvoju ličnost. Ovo je naše tlo pogodno za berzu jeftinih duša i svi mi imamo cijenu, neki iz nužde, neki iz zadovoljstva, neki iz bola, a neki sve to skupa spoje i tako žive, prostodušno, vulgarno, bezobrazno il' samo neobično i bez limita poput tebe... mene... Prilagoditi se, ne znači nužno biti loš.") Ta autorkina sposobnost da razume zlo u dobrom i sagleda dobro u zlom odlika je umetnosti „novog vremena koje od stvaraoca traži ne da se tvrdokorno i dogmatski opredeli za jednu od alternativa nego da od bezbroj antinomija koje haraju životom i ljudskom svešću izatka složeno i skladno tkivo moguće egzistencije“ (Zoran Gluščević: „Skerlić o Isidori“). U tom smislu možemo se zapitati i kakve su bile životne priče Sretena i Jovanovića, no to bi ovaj roman učinilo predugačkim... Autorka je načinila nužan rez i, sve u svemu, podarila nam jedno zaista izuzetno literarno ostvarenje! Pisano veoma zanimljivim stilom, koji okupira pažnju čitaoca, sasvim nepretenciozno i lako ga uvodeći u krupne moralne dileme o kojima su, nažalost često veoma rogobatno, teško razumljivim jezikom, pisali neki od najvećih umova čovečanstva. Zato je ovaj roman, pored svoje nesumnjive čisto literarne vrednosti, takođe i još jedan pokazatelj toga koliko je umetnost iznad i psihologije i filozofije - naravno pod uslovom da je u pitanju umetničko delo vrhunskog kvaliteta. Ovim svojim romanom Danijela Knez nam je pokazala da jeste vrhunski umetnik - umetnica sposobna da iz svoje duše iznedri umetničko delo vrhunskog kvaliteta, pokazala nam je da je istinska čarobnica reči! Sve čestitke!!!

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala ti Marko. Na žalost, tek sada vidim tvoje izlaganje mišljenja a u vezi sa romanom. Zaista mi se dopada vizura, slično razmišljamo.
    Još jednom, hvala ti puno.
    Pozdravljam te!

    ОдговориИзбриши
  3. PROČITALA SAM I MOGU REĆI DA ME JE RASTURILO I PROBUDILO!!!! BAŠ JE JAK! NEMAM REČI! ZAISTA JE EKSPLICITNO, MAŠTOVITO, EROTSKO, DOBRO, NADAHNJUJUĆE, BEZOBRAZNO! SAMO MI SE NE SVIĐA LIK NIKOLE, GLUPI BOSANAC!

    ОдговориИзбриши
  4. Draga Milice, hvala ti na pohvalama. Ne znam odakle ti informacija o Idori 2. Videla sam čak i na netu da se provlači potražnja za drugim delom, što je potpuno pogrešno jer drugi deo nije napisan. Očekujem izlazak mog novog romana i on svakako nema veze sa radnjom prethodne knjige.

    ОдговориИзбриши
  5. Ja sam ovaj roman tražio juče u Mamutu ili Vulkanu ili kako se već zovu one knjižare ali su mi rekli da ih nema više. Gde sad da je nađem?

    ОдговориИзбриши
  6. Nisam procitao jos, a vec sam zaljubljen u njega! Korice su fantasticne ilustracije i sama pomisao da je autorica jako lepa, obara sa nogu u startu. Draga Danijela, samo napred!!!

    ОдговориИзбриши