10. 6. 2011.

SVE SE DA SAGLEDATI SRCEM

Ne, svet ne zna da ti meni govoriš očima, ne, niko ne zna da ja tebe slušam srcem... to je naša mala tajna. Čujem jasno tu iskru nemira koju kovitla nadolazeća oluja pokrenuta spuštanjem tvojih zenica na dokove moga tela. Čujem i tvoj strah koji bi da me protera negde u nigdninu, jer otud te ne mogu dotaći osećanjima. Čujem plime i oseke tvoje krvi koja ti uranja u srce neosetno a opet tako burno jer je mene spoznala.Čujem kako ti svest kopitima otpora jako udara o dušu i nagoni te na oprez, na beg, na poricanje. Čujem, jasno me čuješ u stegnutoj, lažljivoj tišini između nas.... i govoriš mi već umornim glasom: '' ljubavi, daj mi slobodu, zar ne vidiš da si moja tamnica...''
U mojim očima slomljeno nebo nadanja iz kog se sprema kiša, i pitanje vaskrslo... tiho... bojažljivo:
''Kako da te pustim voljeni, pa ti si moje Sunce,
ugrej me,
hladno mi je...
ne odlazi,
previše je tame bez tebe.''
''Moram ljubavi,'' odgovaraš mi ''druga polovina nečijeg sveta čeka na moje svitanje.''



autor: Danijela Knez